Poprilicna nepristupacnost i dugotrajnost pristupa na tu najvisu planinu u Hrvatskoj, neprovjereni i dijelom sumnjivi tereni zbog posljedica minuloga rata, kao i nemogucnost individualnog planinarenja, uzrokom su relativno teske i kasne odluke o pohodu na nju. Dodamo li ovome i osobito vruce i susno ljeto 2000. koje je ulijevalo malo nade o ucuvanosti zivog svijeta i u najvisim predjelima planine, odlazak na Dinaru bio je dodatno opterecen. Medutim, sve ove otegotne okolnosti ipak mi nisu onemogucile odlazak u to gorje i stjecanje punog dozivljaja planinskih prostranstava. Kako se u jednom danu ne moze iz Knina dosegnuti vrh Dinare i vratiti se na polaziste, posli smo terenskim vozilom iz Knina cestom prema B. Grahovu.

Nakon 1 do 2 km skrece se odvojkom u desno prema rastrkanom selu Gugama i dalje oko 15 km sve do Brezovackog polja i Brezovca To je najdulji dio puta, udaljenost koja nas tek stavlja pred pocetak trosatnog pjesacenja. Bijela prasnjava cesta u sprzenom okolisu jedina je prometnica u tom smjeru. Pocetak je srpnja i temperature gotovo svakodnevno prelaze 35° C. Od silne i dugotrajne suse jos se samo drzi makija koju predvode u nizim predjelima hrast medunac i draca Kad u vecim visinama i nje nestane i kada put pocne vijugati pored malih uzvisenja obilazeci ljuti krs, samo su buseni opaljene trave i po koji krsljavi grmic predstavljali znakove zivota. Da, i mnostvo velikih zutih cvatova zecine (Centaurea rupestirs) s mnogo posjetilaca kukaca. Njima kao da ne smetaju ove velike vrucine i vrelina zraka koji se gotovo i ne pokrece. Nesto zeleniji i pitomiji okolis na nasem putu susrecemo u predjelu Korita, gdje se u vecem zavoju cesta znatnije spusta i obilazi kamena uzvisenja. Vidici s ceste protezu se nadaleko, a samo u udolinama tu i tamo crne se manje oaze vazda zelenog raslinja. Put je mjestimice tezak i za snazno terensko vozilo, a na nekim mjestima savladavaju se manje ili vece uzvisine ili nagibi uz najveci oprez. Tu je i nekakva oznaka granicnog pojasa, premda pogledom na kartu, mi se nalazimo jos daleko od granice s Bosnom i Hercegovinom. Iako je podrucje opustjelo i pozutjelo od vrucine i suse, tu i tamo u udolinama moze se vidjeti vise zelenila, pa i kosac koji prevrce pokosenu travu.Cini se kako visoka temperatura i vrelo Sunce nisu prepreka mnostvu kukaca koje susrecemo u velikoj aktivnosti duz puta. Rijetko gdje u nasim planinama na ono malo rascvalih cvjetova, mahom razlicitih vrsta stricaka, susrecemo toliku mnozinu leptira, razlicitih kornjaca i skakavaca. Putovi se u vecim visinama vise puta racvaju, pa treba obratiti pozornost na glavni smjer i prisjetiti se uputa domacih ljudi, jer nikakvih oznaka u ovim predjelima nema.

Na tom putu presrecemo i veliko stado od 600 ovaca, jedno od rijetkih koje boravi na ovim velikim prostranstvima i dobrim pasnjacima. Cisterne su jedina mjesta gdje stoka moze utaziti zedj. Tako je i na dugom Suvom polju kojim se krecemo i kojim se dalje odlazi u danas jako prorijedjene ljetne stocarske stanove. U ovim nepodnosljivim vrucinama stado odlazi u vise predjele u potrazi za vodom i pasom. Kada malo zastane, sjate se ovce u ovece gomile i miruju glavama okrenutim jedna drugoj, sto je oblik ponasanja koji nagovjestava nastavak lijepog vremena, u sto smo se i sami uvjerili narednih dana. I ovaj put naisli smo na potvrdu toga staroga iskustva planinskih stocara dinarskih planina. Pred nama je Badanj, veliko i pravilno stozasto uzvisenje uslojenih vapnenaca koje obilazimo sa zapadne strane. Bilo bi zanimljivo popeti se na njega i odatle razgledati ove dijelove Dinare. Cesta se grana u vise smjerova a mi slijedimo onaj"glavni prema Brezovackom polju. U tim najvisim dijelovima ove dionice cesta je tako losa da je vozilom jedva moguc prilaz Brezovackom polju, radi malene padine i velikog kamenja na putu. Tu ima i ljudi. Uz cestu je oveci pastirski stan s ogradom za ovce. Uz krajnji oprez vozilo savladava padinu obilazeci najvece udubljenje prema Brezovackom polju. Tu je put prohodniji. Ukazuje nam se zelenija udolina s nekoliko rasutih manjih stambenih objekata gradjenih od kamena. Oko jedne vrzmaju se i ljudi sto znaci da i ovdje ipak ima zivota. Na pocetku velike sume bukve i jele, uz rub Brezovackog polja, podignut je planinarski dom. Opazamo ga tek iz neposredne blizine jer je zaklonjen sumom. Smjesten je u prelijepom mjestu na zaravni na rubu sume. Zgrada je devastirana i neprikladna za boravak. cini se da planinarsko drustvo iz Knina jos nije pocelo s obnovom. Odavde nastavljamo pjesacenjem. Pred nama je trosatni uspon do vrha Dinare (1831 m). Sirok put vodi nas najprije kroz staru mijesanu sumu do pasista i udoline Duler na oko 1100 m visine. Stara suma bukve i jele naglo prestaje i otvaraju se siroki vidici na bogata dinarska pasista na kojima prevladava trava tvrdaca.

Tu je razbacano i nekoliko zapustenih kamenih gradjevina. Zastajemo uz rub sume u susretu s obitelji koja brine o svom stadu. Cesta kojom smo se odavde kretali i kojom cemo jos nastaviti dio puta prema vrhu nedavno je izgradjena i u nuzdi podesna za jaca terenska vozila. Put iznad granice sume nije naporan jer prolazi blazim zaravnima i postupno se uzdize k stjenovitim najvisim predjelima planine. Na tim zaravnima pozornost nam privlace predjeli s mnogo kovilja, cije su se metlice upravo rastvorile i pruzaju srebrnasti odsjaj u valovlju koje se njise na planinskom vjetricu. Cijeli obronci kao da se njisu na vjetru. Dobre planinarske oznake omogucuju bezbrizno kretanje, a napor je tek nesto veci dolaskom u usjeklinu kojom se, dosta strmo, uspinjemo na tjeme Dinare, k Sinjalu. U punoj cvatnji i bezbroj primjeraka kranjskog ljiljana, a uz stazu susrecemo mnogo biljaka u busenima, u punoj cvatnji. I opet mnogo i mnogo leptira. Ovako velika populacija ljiljana i ne bi izazivala posebnu pozornost, kada svi, ama bas svi primjerci ne bi bili patuljastog rasta, cesto tek petnaestak centimetra visine. Je li to ovdje redovita pojava ili je to posljedica ovoljetne suse, tesko je reci. Nesto vise zivota sjatilo se uzduz povece usjekline zaklonjene od sjevera i izlozenije jugu. Uz klekovinu bora tu je pravi cvjetnjak dinarskog ljiljana, skupljenih vrsta koje bismo inace trebali traziti po velikim prostranstvima planine. Krajolik djeluje pitomije i ne osjetno se svladava nagib prema najvisem vrhu, premda mjestimice prelazimo preko velikog navaljenog kamenja koje otezava kretanje.Na stijenama biljke pukotinarke koje predvodi dinarski rozac u punoj bjelini mnostva cvjetova. Tu je i nekoliko vrsta zvoncika, Kluzijeva petoprsta u usjeklini medju kamenjem, velike populacije jastucastih kamenika u najvisim predjelima, te mnogo hrpimice rasporedjenih kolonija klekovine bora koje nas prati sve do vrha. Nigdje s tih sirokih i mahom ogoljelih i bezvodnih krajolika ne naslucujemo i ne opazamo onu poznatu dinarsku gredu, onaj bedem koji kao da izranja iz polja. S ovih visina jedino se zapaza dio pasista Dulera i Samara, te slojevito rasporedjene vapnenacke stijene koje mjestimice zauzimaju posve okomiti polozaj. I nepregledna prostranstva valovitog dinarskog krsa prosaranog niskim zelenilom. Zelenila je vise u zaravni na poljima smjestenim unutar vapnenackih uzvisina. Izuzmemo li tamnozelene plohe klekovine bora koje su pokrile najvisa dinarska uzvisenja, ostali prostor Dinare, te prirodne granice prema susjednoj Bosni, s ovih visina djeluju poput velike kamene bezvodne pustinje i velike visoravni slozenih reljefa. Odmor kod Sinjala bio je dobrodosao. Ostatke rata jedva i zapazamo. Cisto nebo i daleki vidici otkrivaju nam kao na dohvat ruke posrebrenu povrsinu Peruckog jezera, bliskog nam inace s ceste Knin - Sinj. Strme sjeverne padine krsevite Svilaje s ovih visina iskazuju nam svu velicinu ove posestrine Dinare, ali i svu ljepotu izvorisnog dijela doline Cetine koja se smjestila pod njom. Prelijepi komadic Krajine prema kraljevskom gradu Kninu, Kninsko polje, te dio tijeka Krcica u sumaglici vruceg popodneva otkrivamo pogledom sa Sinjala u smjeru juga i jugozapada. Nas pohod omogucio je upoznavanje tek malenog dijela ove prostrane i visoke planine. Treba doci i u neko drugo doba godine i prici vrhu s nekih drugih polazista. Dozivljaj ce tada sigurno biti potpuniji.