U
pitanju je programirani zlocin genocida, najtezi
zlocin protiv covjecnosti i medjunarodnog prava
sa predumisljajem. To je sistem logora smrti na
okupiranom podrucju nacisticke Njemacke, na kome
nije bilo ni jednog Njemca, zlocini nad kojima
su se i njemacki zlocinci zgrazavali. U Jasenovcu
je izvrsen trostruki zlocin genocida - nad Srbima,
Jevrejima i Ciganima (Romima) od strane istih
izvrsioca - zlocinaca, hrvatskih ustasa. U tome
je medjunarodni znacaj Jasenovca. To je od posebnog
znacaja za proucavanje jevrejskog holokausta,
antisemitizma. U Jasenovcu su izvrseni najtezi
zlocini nad antifasistima, ukljucujuci i hrvatske.
Jasenovac nije samo simbol najbrutalnijih zlocina
genocida, vec i herojstva - proboja nenaoruzanih,
iscrpljenih i izmucenih ljudi. Zato je s pravom
dan proboja zatocenika Jasenovca 22. aprila 1945.
zakonom proglasen za Dan sjecanja na zrtve genocida.
Utvrdjivanjem istine o Jasenovcu, sistemu ustaskih
logora smrti najbolje se mogu sagledati korijeni
sadasnje tragedije jugoslovenskih naroda, posebno
srpskog.
* * *
Predsednik nove drzave Hrvatske,
istoricar dr Franjo Tudjman, izjavio je na Haskoj
konferenciji o Jugoslaviji 5. novembra 1991. godine,
da je prema novim nemackim dokumentima, ne navodeci
izvore, "ukupno nastradalo samo 20.000 zrtava,
ukljucujuci Srbe, Jevreje, Hrvate, Rome i antifasiste".
Tudjman je, kao istoricar, trebalo da bude obavesten
da je nemacki zapovednik za jugoistok general
pukovnik Aleksandar Ler u aprilu 1943. godine
saopstio da je broj Srba ubijenih na teritoriji
Nezavisne Drzave Hrvatske 400.000; da je komandant
Druge nemacke oklopne divizije general Lotar Randulich
izjavio da su ustase poklale sve pravoslavne svestenike,
kao i da je nestalo 350.000 Srba; da je nemacki
opunomoceni ministar Treceg Rajha u Zagrebu general
Edmund Glase fon Horstenau procenio da je broj
ubijenih na teritoriji Hrvatske izmedju 200.000
i 700.000, kao i da veruje "da je tacna brojka
od 300.000"; da je Herman Nojbaher, izaslanik
ministra inostranih poslova Rajha Ribentropa,
izjavio da je u logoru Jasenovac "vise od
225.000 Srba usmrceno na najsuroviji nacin".
SS general Frike podneo je 16. marta 1944. godine
izvestaj da su ustase ubile 6-7.000 Srba. Vrhovni
zapovednik okupatorskih snaga u Beogradu pukovnik
Masenbah utvrdio je da su do kraja augusta 1942.
godine ustase ubile 700.000 ljudi u Hrvatskoj!
Pozivajuci se na svoje "spoznaje" i
"proucavanja" pitanja Jasenovca, Tudjman
navodi "egzaktni" podatak da je u Jasenovac
"poimenicno uslo 28.000, ali nisu svi pobijeni,
jer znatan broj je izasao".
* * *
Opet, povjesnicar ne navodi izvor
tog "egzaktnog podatka". Drugi, pak,
neprovjereni podatak navodi da je u Jasenovac
uslo 1,128.457 lica (s obzirom da nije navedena
okrugla brojka, navodi da je u pitanju takodje
"egzaktni" podatak). Zemaljska drzavna
komisija komisija za ratne zlocine Hrvatske, osnovana
odmah posle Drugog svetskog rata, 19456. godine
zakljucila je da: "Pomocu dokaza o zlocinima
genocida, iako verovatno nikada nece biti moguce
da se ustanovi tacan broj zrtava koje je progutao
Jasenovac, ali na osnovu svih istrazivanja koja
je sprovela Oblasna komisija, moze se zakljuciti
sledece: ako broju zrtava dodamo broj zatvorenika
koji su pojedinacno likvidirani, dobicemo cifru
od oko 500-600 hiljada." Prema Srpskoj pravvoslavnoj
crkvi, ako ne vise sigurno ne manje, od 700.000
zrtava koje leze u Jasenovcu, pa ga stoga naziva
"najvecim srpskim gradom pod zemljom".
Utvrdjeno je da je samo broj jevrejskih zrtava
ustaskog genocida u logoru smrti Jasenovac bio
najmanje 20.000.Ovaj broj tacno odgovara "proceni"svihzrtava
Srba, Jevreja, Roma i ostalih koju iznosi gospodin
Tudjman.
* * *
Predsednik Svetskog romskog kongresa
dr Rajko \uric izjavio je 1991. godine da je oko
80.000 Roma ubijeno u ustaskom logoru smrti u
Jasenovcu. Popisom "Zrtve rata 1941-1945."
sprovedenim 1964, dvadeset godina posle ovih zlocina,
evidentirano je imenom i prezimenom 49.874 osoba.
Netacnost ovog popisa moze se ilustrovati Zavedenim
brojem zrtava u selu Veliko Nabrdje (Slavonija)
- 175 (mesni podaci - 340); za selo Usice blizu
Jasenovca - 129 (mesni podaci - 192), Zemun -
166 (540) ljudi itd. Za ustaski sistem logora
smrti Gospic/Jadovno, ovaj popis pokazao je samo
1.794 zrtava, sto je jednako broju dnevnih ubistava
(ukupan broj je 30-80.000), a za logor Sajmiste
u glavnom gradu Beogradu - 7.683. Prema zvanicnom
izvestaju Drzavne komisije za zlocine koje su
izvrsili okupatori i njihovi pomagaci, "u
logoru Sajmiste ubijeno je oko 17.000 Srba iz
centralne Srbije, vise od 10.000 Srba iz Like,
Banije, Korduna i Bosne, a nesumljivo isto toliko
ljudi iz Srema, kao i 7.000 Jevreja, sto ukupno
iznosi vise od 40.000 zrtava". Logor smrti
na ostrvu Pag nije cak ni pomenut. U istoriji
covecanstva nema svedocanstva da je pobijeno vise
dece na jednom jedinom mestu, nego u ustaskom
logoru smrti u Jasenovcu. Prema novim otkricima
Muzeja zrtava genocida, tokom perioda od cetiri
godine, ustaski zlocinci ubili su, na najsuroviji
nacin, 19.554 identifikovanih po imenu i prezimenu,
podacima o roditeljima i mestu rodjenja.
* * *
Medjutim, moram da dodam da ovo
jos nije konacan broj. Deca su dovodjena u jasenovacki
logor smrti iz 1.074 raznih sela i gradova sirom
Nezavisne Drzave Hrvatske (koja je u to doba obuhvatala
i Bosnu i Hercegovinu). Vazno je napomenuti da
se na ovom spisku smrti nalazi 12.113 srpske dece,
5.312 romske dece, 1.972 jevrejske dece, 127 hrvatske
dece, 66 muslimanske i 2 slovenacka deteta. Do
sada je utvrdjeno, sa podacima o imenu i prezimenu,
mestu i godini rodjenja, da je od aprila 1941.
do maja 1945. godine u nacisticko-ustaskoj Hrvatskoj
ubijeno i na druge nacine stradalo kao zrtve rata
74.360 dece: 54.723 srpske, 6.171 muslimanske,
5.541 romske, 4.355 hrvatske, 3.414 jevrejske
i 59 slovenacke. Mnogi Romi prijavljeni su kao
muslimani, dok veliki broj jednostavno nije evidentiran.
Prosecan uzrast ovih malih zrtava bio je 7 godina.
Tudjman ne samo da je lazno umanjio broj Srba,
Jevreja i Roma usmrcenih od strane ustasko-nacistickog
rezima, vec je pokusao da falsifikuje istoriju
holokausta. On je izjavio da je, sve ukupno, "samo"
900.000 evropskih Jevreja ubijeno tokom holokausta,
tvrdeci da je opste prihvacena brojka od 6,000.000
zasnovana na "svedocanstvima sa emotivnom
osnovom i preuvelicanim podacima".
* * *
Jasenovac nije nikada bio oslobodjen.
Glavni grad Beograd oslobodjen je 20. oktobra
1944. godine, ali je jasenovacki logor smrti nastavio
da funkcionise punim kapacitetom sve do 22. aprila
1945. (jos sest dugih meseci). Dok se nemacka
nacisticka armija povlacila pred pobednickim jugoslovenskim
oslobodilackim i saveznickim snagama, hrvatski
nacisti (ustase) unistavali su sve uzasne tragove
svojih genocidnih zlocina protiv Srba, Jevreja
i Roma, strasnih ratnih zlocina protiv antifasista,
ukljucujuci i zive svedoke. Preostali zarobljenici,
iako nenaoruzani, zapoceli su herojsku pobunu
22. aprila 1945. godine. U njoj je ucestvovalo
vise od 1.000 ocajnih zatocenika, ali je prezivelo
manje od 100 (stotinu). Poznata su imena samo
87 od njih. Posle raspada bivse Jugoslavije, memorijalni
kompleks u Jasenovcu podeljen je izmedju dva suvereniteta
- Republike Hrvatske (Jasenovac je na teritoriji
Srpske Krajine) i Republike Bosne i Hercegovine.
najvece gubiliste - Gradina - preslo je pod kontrolu
Republike Srpske. "Krajem septembra 1991,
paravojne formacije Republike Hrvatske silom su
prodrle na teritoriju jasenovackog spomenika i
ostale tamo do 8. oktobra 1991, kada je ova oblast
ponovo oslobodjena. Pre povlacenja, minirili su
i razrusili most na reci Savi koji je povezivao
dva dela memorijalnog kompleksa. Teritorija oko
spomenika je takodje opustosena, dok su vazna
svedocanstva o genocidu od pre 50 godina unistena.
Komisija koju su tada osnovale odgovarajuce vlasti
utvrdila je da je Donja Gradina pogodjena velikim
brojem minobacackih granata koje su napravile
34 ogromna kratera. Kosti koje su na taj nacin
otkopane dovele su do otkrica jos jedne, do tada
nepoznate grobnice jasenovackih zrtava.
* * *
Razaranje je bilo najgore na levoj
obali Save, sa hrvatske strane. Zgrada u kojoj
se nalazila biblioteka, skladiste sa muzejskim
materijalom i izlozbene prostorije bili su razruseni.
Kjnige, dokumenti i ostali izlozeni predmeti su
unisteni ili osteceni, a znacajan deo je i odnesen.
Vecina od nekih osam hiljada najvrednijih muzejskih
eksponata unistena je, ostecena ili odneta."
Strana stampa je pise da su eksponate, dokumenta
i sprave upotrebljivane za pogubljenja odneli
iz memorijalnog kompleksa Jasenovac "Srbi
jos 1992. godine. Nije lako reci ko je ovo ucinio,
ko je unistio spomen mjesto i zbog cega. Ovde
su bile dve vojske, najprije srpska, a zatim hrvatska.
Ljudi u selu pricaju da su to ucinili Srbi. U
to bi bilo lako povjerovati. Jasenovac je danas
zalosno selo. Bio je izlozen napadima i prilicno
je razrusen. Tokom pet godina okupacije Srbi su
imali dovoljno vremena za pljacku i razaranje.
Onaj ko vidi srusenu baroknu crkvu u centru sela,
shvata da su Srbi bili ti koji su opustosili i
Muzej. Konacno, koncentracioni logor Jasenovac
je bio mjesto gdje su Hrvati - ustase klali ljude
samo zato sto su Srbi.
* * *
Ono sto su Srbi ostavili dovrsili
su medjutim, sami Hrvati. Za njih koncentracioni
logor Jasenovac predstavlja mjesto koje bi najradije
zaboravili... Nikome nije u interesu da se ovaj
Muzej sacuva, i zato je to jedino spomen-mjesto
ove vrste u Evropi koje je razoreno". Prilikom
svecanosti u spomen 50-godisnjice pobede nad fasizmom,
1995. godine medjunarodna zajednica nije nista
ucinila da obnovi uspomenu na posvedoceno mucenistvo
i zrtve jasenovackog logora smrti. U operaciji
zvanoj OLUJA, 1. maja 1995, hrvatske trupe su
ponovo oskrnavile memorijalni kompleks Jasenovac.
Jos jednom je pocinjen zlocin genocida protiv
Srba u Zapadnoj Slavoniji (oblast Jasenovac).
Jugoslovenska vlada je poslala zvanicni memorandum
Ujedinjenim nacijama, ali ponovo nije preduzeta
nikakva akcija - cak ni javna, usmena osuda. Istina
o zrtvama genocida pocinjenog protiv Srba, Jevreja
i Roma bila je skrivana posle rata. U Arhivi Komisije
za ratne zlocine UN u Njujorku, ustaski logor
smrti Jasenovac nije cak ni evidentiran.
* * *
Autor poseduje pisani dokument
potpisan od strane Marile B. Gulpit, upravnika
Arhivskog odeljenja Arhive Ujedinjenih nacija
za ratne zlocine, od 17. septembar 1991. U arhivi
Medjunarodnog komitwta crvenog krsta u Zenevi,
u kojoj je autor vrsio istrazivanja, moze se samo
naici na opis logora smrti Jasenovac kao radni
izbeglicki logor, kao neka vrsta Potemkinovog
sela, sa medicinskom labaratorijom, lekarima,
zenama koje siju, pa cak i kuvarima u belim mantilima!
Za ustaski logor smrti Jasenovac znalo se vec
1942. godine. Antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja
Jugoslavije izdalo je 1942. godine brosuru "Jasenovacki
logor - Iskazi zatocenika koji su pobijegli iz
logora". Medju prvim svjedocenjima nalazi
se: "Medjunarodna komisija u Jasenovackom
logoru", u kojoj se pominje ucesce "jednog
popa iz Francuske". Njegova svetost Papa
Pije XII, bio je u potpunosti obavesten o jasenovackom
logoru smrti. Njegov predstavnik dr \uzepe Masuci,
zajedno sa sekretarom, zagrebackog nadbiskupa
dr Alojzija Stepinca, dr Stjepanom Lackovicem,
i najvecim ustaskim genocidnim zlocincem Eugenom-Didom
Kvaternikom, ucestvovao je u nacistickoj "Medjunarodnoj
komisiji" koja je posetila ustaski logor
u Jasenovcu 6. februara 1942. godine.
* * *
Rimokatolicki svestenik Miroslav
Filipovic - Majstorovic bio je zapovednik jasenovackog
logora, i nemilosrdni ustaski pocinilac zlocina.
Tokom Drugog svetskog rata, mesni paroh u Jasenovcu,
koga citira dr Tudjman, bio je casni Juraj Parsic,
koji je imao cin ustaskog kapetana. Papa Jovan
pavle II zajedno sa svojim kardinalima i biskupima,
posetio je nacisticki logor smrti u Ausvicu 7.
juna 1979. Medjutim, kada je isti Papa bio u poseti
secesionistickoj i katolickoj Republici Hrvatskoj,
10. septembra 1994. godine - posle razbijanja
jugoslovenske drzave (priznato prvo i jedino od
strane Vatikana i Nemacke) - srpski predstavnici
su ga pozvali da poseti jasenovacki logor i "osudi
ubistva u Jasenovcu i drugim gubilistima u Drugom
svetskom ratu". Poziv nije bio prihvacen.
I ne samo to, Njegova svetost, u pratnji kardinala
Sodana, drzavnog sekretara Vatikana, kardinala
Kuharica iz Zagreba, kao i drugih kardinala i
biskupa, klekla je ispred groba nadbiskupa (kardinala)
Stepinca, koji je bio osudjen kao ratni zlocinac.
Bivsi opunomoceni ministar nacisticko-ustaske
Hrvatske u nacistickoj Nemackoj (Berlinu), dr
Ivo Omrcanin, javno je izjavio u Zagrebu 1990,
da su ustaski logori smrti u Jasenovcu bili logori
za internirana lica "... jer su se tamo nalazile
jevrejske porodice cije su vodje bile uhapsene
zato sto su njihove vile na severnoj strani Ilice
sluzile kao sastajaliste za komuniste... oni su
kovali zavere protiv nas." Odgovarajuci na
pitanje o genocidnom teroru ustaske Nezavisne
Drzave Hrvatske, dr Ivo Omrcanin javno je objavio
"da je sve to bila boljsevicka propaganda",
"uz pomoc B’ne B’rit (jevrejske
masonske loze)", "koja je nama pripisala
zlocin u Glini", dok su u stvari, prema dr.
Omrcaninu, "ovaj uzasan zlocin pocinili Jevreji".
"One bajke o masakru izmislili su Jevreji,
a u tim danima sve ono sto oni kazu (sic) odmah
je emitovao BBC".
* * *
Ovaj nacisticki ustasa dosao je
u novu drzavu Hrvatsku da bi tvrdio kako su svi
dokazi o ustaskim zlocinima genocida, kao i o
ustaskom logoru smrti u Jasenovcu, "falsifikat",
da "nista nije autenticno". "To
je sve izmisljeno da bi nas oklevetali, ali nista
nije izvorno... Te filmove su snimali oni cijim
su interesima oni sluzili. A zapamtite da su Jevreji
(kada su pobegli sa blagom iz Madjarske) osnovali
Holivud". "JEVREJI SU NAPRAVILI HOLIVUD
OD JASENOVCA", cije su opaske objavljene
i emitovane u Hrvatskoj. Obavestio sam Vizental
centare u Jerusalimu i Njujorku, kao i Muzej holokausta-a
u Vasingtonu, da dr. Ivo Omrcanin i dalje zivi
upravo u Vasingtonu, te da je godinama bio profesor
filozofije prava (!!!) u Koledzu velike Gospojine
u Vusteru, drzava Masacusets. Bivsi zapovednik
jasenovackog logora smrti, ozloglaseni Dinko Sakic,
ustaski kapetan, adjutant i zet Maksa Luburica,
rekao je na jednom velikom politickom zboru odrzanom
1990. godine: "Ponosan sam sto sam bio ustasa.
Ne stidim se svog imena, vec se njime ponosim.
Sve sto smo radili u ratu bilo je u skladu sa
interesima Hrvatske i mojim hriscanskim uvjerenjima.
Obavljali smo svoju hriscansku duznost i branili
se od invazije sa (one) druge strane Drine":
Jedino zbog cega on zali, rekao je, bilo je to
sto nije ubio vise Srba, kako bi olaksao situaciju
svom idolu dr Franji Tudjmanu. Vodja nove Hrvatske
dr Franjo Tudjman u svom obracanju hrvatskoj naciji,
pocetkom ove godine (1996), izneo je u hrvatskom
parlamentu (Saboru) predlog da "Memorijalni
kompleks mucenika fasistickog terora, Jasenovac,
treba da postane Memorijalni kompleks svih hrvatskih
mucenika u ratu - a narocito mucenika rata u domovini."
Ovo je bila ista ona "domovina" koja
je bila u savezu sa Nemackom i fasistickom Italijom
tokom Drugog svetskog rata.
* * *
Dr Tudjman je prvi put izneo ovaj
predlog u svojoj knjizi "Bespuca povjesne
zbiljnosti" (1990), hrvatskoj verziji knjige
"Majn Kampf", osudjenoj od strane izraelskih
i jevrejskih organizacija kao krajnje izrazavanje
savremenog antisemitizma. Glavna teza u Tudjmanovoj
knjizi "Bespuca povjesne zbiljnosti"
bila je "Mit o Jasenovcu". Ova tvrdnja
emitovana na hrvatskoj televiziji 8. juna 1992.
odrazavala je primenu filozofije zlosilja. Gospodin
Slavko Goldstajn, jevrejski izdavac iz Zagreba,
koji je izgubio 10 clanova porodice u Jasenovcu,
napisao je otvoreno pismo Tudjmanu u februaru
1996: "Zahtevam da ostavite nase mrtve na
miru. Nemojte ih vredjati nasilnim osecanjem zajednistva,
koje niko od njih, niti nas, njihovih potomaka,
ne bi nikada mogao da prihvati".
* * *
Sveti Sinod Srpske pravoslavne
crkve, zakljucio je 12. juna 1995. da "Srpska
pravoslavna crkva zdusno podrzava sve napore da
se zaustavi istinski morbidni plan stvaranja zajednickog
memorijala za zrtve mucenistva u Jasenovcu i njihove
krvnike koji sada leze u Blajburgu". Romski
kulturni klub je izdao saopstenje u kojem energicno
protestvuje "... protiv ovog neonacisticko-ustaskog
predloga Tudjmana, da se uspostavi zajednicki
spomenik za jasenovacke zrtve i njihove fasisticke
ubice, pokopane u Blajburgu". Veci broj organizacija
veterana oslobodilackog rata protiv nacisticko-fasisticke
sile podigao je glas protestvujuci protiv ovog
pokusaja da se vaskrsnu te snage, pomocu revidiranja
istorije, na cijem celu je vodja HDZ-a Franjo
Tudjman. Komitet za secanje na Jasenovac, koji
se sastao u Cikagu 27. marta 1996, pozvao je sve
demokratske, antifasisticke snage u Sjedinjenim
Americkim Drzavama i sirom citavog sveta, a narocito
Srbe, Jevreje, Rome i druge antifasiste da zaustave
i osude Tudjmanov cudovisan plan. U jednom clanku
koji je objavio "Vasington Post", 10.
marta 1996, a ciji je autor Dzon Pomfret, naglasava
se da: "... ekshumacija ostataka hrvatskih
fasistickih vojnika sa drugih mesta i njihovo
ponovno sahranjivanje u Jasenovcu nacinile bi
od ovoga jedino mesto u Evropi na kome su zrtve
koncentracionog logora Drugog svetskog rata pokopane
sa vojnicima armije koja ih je sakupljala i ubijala."
* * *
Clan americkog Kongresa Sidni
Jejts, republikanac iz drzave Ilinois, pokrenuo
je pitanje Tudjmanove revizije istorije u predstavnickom
domu Kongresa. Drzavni sekretar Voren Kristofer
odgovorio je da je obavesten o tome i da ce uloziti
protest predsedniku Hrvatske, dr Franji Tudjmanu.
Obavesten sam od strane dr Majkla Berenbauma da
je Memorijalni muzej holokausta SAD-a poslao protestno
pismo predseniku Tudjmanu. Mnogo efikasniji bio
je clanak direktora Memorijalnog muzeja holokausta
SAD-a, casnog Voltera Rajha - "Plan koji
je pokvaren do kosti". "Predsednik Tudjman
zeli da ceo svet, kao i njegov sopstveni narod,
veruje da su sve te kosti moralno jednake. On
zeli da na te zlocice prenese nevinost njihovih
zrtava. On zeli da osigura da ustaski rezim, ciji
je cilj bio nezavisnost od Srba, vise ne ne bude
izvor nacionalnih neprilika. Njegov plan da razmesti
kosti istorije u skladu je sa naporima koji se
danas ulazu u Hrvatskoj u cilju rehabilitacije
ugleda krvolocnog vodje ustaskog rezima Ante Pavelica.
"Problem ovde nije samo u tome sto bi plan
predsednika Tudjmana, ako se sprovede, obescastio
sveto tlo. Cak i gore, to bi zbunilo buduce Hrvate
u pogledu toga sta se zaista odigralo na tom tlu.
* * *
Oni bi mogli jednostavno da pretpostave
da su mnogi ljudi umrli na Balkanu u neko doba
u proslosti, da nije bilo usredsredjenog masovnog
ubijanja na etnickoj ili rasnoj osnovi od strane
ustaskog rezima tokom Drugog svetskog rata, i
da nije bilo holokausta. Ovaj falsifikovani prizor
u pogledu holokausta u Hrvatskoj bi postao savrsen
model za druge zemlje po citavoj Evropi koje su
zeljne da preprave prizore svojih sopstvenih istorija
u pogledu holokausta. "Hrvati su ovde mnogo
toga stavili na kocku. Tlo njihove oblasti natopljeno
je ne samo krvlju Jevreja, Srba i Hrvata, sada
decenijama starom, vec takodje i mnogo svezijom
krvlju jedne nove generacije nevinih koji su poubijani
u krvoprolicu tokom nekoliko poslednjih godina
- krvlju muslimana, Hrvata i Srba. Ukoliko se
potpuna stvarnost ranije svireposti proizasle
iz istorijskih, religioznih i teritorijalnih neprijateljstava
posteno ne prizna, i ukoliko se ranama ne dozvoli
da zacele, nikada nece doci do trajnog mira. Istina
je, isceljenje ostavlja oziljke.
* * *
Ali, u slucaju istorije, oziljci
ne samo da nas podsecaju na proslost, vec nas
takodje upozoravaju i na buducnost". "Deutsche
Welle" u peru Harry Schleicher-a u clanku
"Jasenovac po volji hrvatskog predsednika"
pise: "Stavljanjem u isti rang svih svojih
zrtava Drugog svetskog rata, onih koji su se navodno,
takodje borili za nezavisnost Hrvatske, znaci
i odricanje od ustaskih zlocina, koji su bili
tako brutalni da su ih kritikovali i njemacki
nacisticki pokrovitelji". AFP postupak Tudjmana
kvalifikuje kao "profasisticku nostalgiju",
podsecajuci da "vlasti podsticu latentnu
nostalgiju prema "Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj"
zbog Tudjmanove ideje o pomirenju izmedju sinova
partizana i Pavelicevih ustasa (kuna, promjena
naziva "Trg zrtyava fasizma" u Trg hrvatskih
heroja"). Tudjmanova greska, koji se sam
borio protiv fasizma za vreme Drugog svetskog
rata, je u tome sto smatra da pomirenje lezi u
zaboravljanju zlocina, a ne u njihovoj osudi".
AP, jos odredjenije, kaze da ova Tudjmanova ideja
"predstavlja takoreci ‘anuliranje’
uzasa holokausta." Asosijeted Press napominje
jos odredjenije da Tudjmanova ideja "prakticno
predstavlja ponistavanje uzasa holokausta."
Jelena Lovric u rijeckom "Novom listu"
pise: "Rijec je o potezu koji se uklapa u
stvaranje odredjene atmosfere, kao da Hrvatska
zeli endehazijski come back. Svjet koji je svecano
proslavio pola stoljeca pobjede nad fasizmom to
jednostavno ne razumije".
* * *
U obrazlozenju svog morbidnog
predloga da "...ostvarimo zamisao da Jasenovc
pretvorimo u spomen podrucje svih ratnih zrtava
rata", Tudjman navodi da "na mjestu
sadasnjeg Jasenovaca nisu samo zrtve Jasenovca".
Posle logora Jasenovac za vrijeme NDH od 1945.
do 1948 godine tamo je bio logor komunisticke
vlasti." Na osnovu takve tvrdnje Tudjman
smatra da treba utvrditi "...koliko je ljudi
za vreme NDH pobijeno, a koliko posle rata na
tom mjestu." Tudjman je ovo saopstio, ne
slucajno, na Dan sjecanja na zrtve genocida, dan
proboja zatocenika Jasenovca 22. aprila 1996.
Kada je prvi put istupio sa ovim predlogom u "Bespucima
povjesne zbiljnosti" 1989, Tudjman je rekao:
"Meni je osobno ta povjesna cinjenica znana,
kako iz razgovora s visokim vojnim i politickim
duznosnicima, tako i posredstvom drugih svjedoka
i ljudi koji su tu jasenovacko-gradisku istinu
spoznali i na povjesno-dogodovni nacin. T je dio
Tudjmanove teze o "jasenovackom mitu".
S obzirom na tako autoritativnu izjavu od strane
jednog bivseg "visokog vojnog zvanicnika",
licno sam pristupio istrazivanju istine. Razgovarao
sam sa mijestanima Jasenovca i bivsim zatocenicima
logora. Ne samo da su odlucno negirali ovakvu
tvrdnju, vec su zahtevali da njeni nosioci odgovaraju
pred sudom. Razgovarao sam sa vojnicima i oficirima
21.
* * *
Narodnooslobodilacke udarne divizije,
naime sa onima iz 4. Srpske brigade, pesadijske
cete 1. bataljona, koji su prvi usli u napusteni
jasenovackim logor 2. maja 1945. u 18 casova.
General Stevan Adamovic - zapovednik 4. Brigade
- koji je posle oslobodjenja devet godina bio
na duznosti u Hrvatskoj, tvrdi da je to laz, da
su jedinice 1. bataljona 4. brigade sacekale dolazak
Drzavne komisije za utvrdjivanje zlocina okupatora
i njihovih pomagaca. Direktori Memorijalnog podrucja
Jasenovac Radovan Trivuncic i Ana Pozar su takodje
kategoricki negirali navode povjesnicara - sada
predsednika druge hrvatske nezavisne drzave Tudjmana.
Utvrdio sam, doduse da je bilo "pomesanih
kostiju" hrvatskih domobrana koji su odbili
poslusnost nacisticko-ustaskoj vlasti da vrse
zlocin genocida jugoslovenski orjentisani Hrvati.
Poznata je cinjenica da je krajem maja 1942. godine
u logor smrti Jasenovac dotjerana grupa od 150.
Hrvatske antifasiste su ustase uzasno mucili i
ubijali u Jasenovcu. U cilju utvrdjivanja istine,
uputio sam javno poziv dr Tudjmanu da "pred
sud javnosti" iznese dokaze o jasenovackom
logoru u periodu 1945-1948. Na tri poziva pred
sud javnosti Tudjman nije odgovorio. Odgovorio
je na mjesto njega katolicki "Glasa Koncila",
u podrsku Tudjmanovim istrazivanjima, ukazujuci
da "...u Jasenovcu ima mnogo kostiju domobrana
i ustaskih vojnika, koji su se predali kod Blajburga,
pa su vodjeni u kolonama sirom drzave, te su neke
od tih kolona likvidirane i pokopane u Jasenovcu".
Sest godina poslije, u svojstvu sefa drzave istoricar
Tudjman ponavlja svoje nedokazane stavove. Konacno
se u ime zrtava genocida, mora postaviti i pitanje
odgovornosti, danas je to medjunarodni pitanje
* * *.
U protestnom pismu Srpske pravoslavne
zajednice i parohije u Zagrebu protiv Tudjmanovog
predloga "memorijalnog centra pomirenja",
od 4. marta 1996, protonamjesnik Milenko Popovic
tvrdi: "NI JEDAN JEDINI borac Drugog svetskog
rata nije pokopan u Jasenovcu, vec samo civilne
zrtve planiranog i unapred smisljenog ustaskog
terora." U jasenovackom logoru, osim brojnih
civila, masovno su ubijali i partizanske porodice
iz Moslavine, Kozare (o cemu pise dr Nikola Nikolic)
i drugih krajeva. Hapsili su i ubijali clanove
NOO-a i drugih organa vlasti. Posebno okrutno
su se odnosili prema uhapsenim pripadnicima partizanskih
jedinica. Tokom ofanzive na Kozari, ustase su
u obrucu uspele da uhapse mnogo ranjenih boraca
i ostalih partizana i odvedu ih u jasenovacki
logor. Postoje mnoge fotografije okovanih partizana
okruzenih ustasama sa uperenim puskama u njih.
Ovi fotosi su bili deo stalne izlozbe u Memorijalnom
centru Jasenovac, uz tekst o postupcima prema
njima. Partizanski borci su bili sudjeni na najstroze
vremenske kazne - 3 godine boravka u logoru. Mnogi
muskarci i zene - partizani zarobljeni su i dovedeni
u jasenovacki logor, ne samo sa Kozare, nego i
u 5. neprijateljskoj ofanzivi Nemci su predavali
zarobljene partizane ustasama, da bi ih ovi prebacivali
u jasenovacki logor. Tamnicari su narocito uzivali
u mucenju ovih zatvorenika. Jedno od ponizenja
rezervisanih za zene bilo je potpuno sisanje do
glave. Heroj jasenovacke pobune - Mile Ristic
(sa kozaracke planine), bio je takodje zarobljeni
partizan, kao i mnogi dugi koji nisu preziveli
jasenovacku golgotu.
* * *
S obzirom na Rezoluciju Evropskog parlamenta o
cuvanju evropskihh i svih medjunarodnih koncentracionih
logora kao istorijskih spomenika, od 10. februara
1993, Muzej zrtava genocida zahteva ocuvanje jasenovackog
sistema ustaskih logora smrti, imajuci narocito
u vidu to da je Jasenovac od istorijskog znacaja
za razumevanje sadasnje tragedije u Jugoslaviji,
svih njenih naroda, kao i ponovljene zlocine genocida.
Zeleo bi da naglasim medjunarodni znacaj zlocina
genocida u Jasenovcu, ne samo radi razumevanja
znacenja ovog zlocina u odnosu prema medjunarodnom
pravu i humanosti, vec narocito i radi objasnjenja
sustine holokausta, u interesu ocuvanja medjunarodnog
mira i bezbednosti. Radi ostvarenje ovih viljeva
Muzej zrtava genocida predlaze i trazi vasu podrsku
za sledece: I - kao prvo, da se osnuje Komisija
za otkrivanje cinjenica u okviru Ujedinjenih nacuja,
na osnovu Rezolucije Generalne skupstine Ujedinjenih
nacija iz decembra 1991.
* * *
kako bi se utvrdila istina o jednom
od najsurovijih i najmasovnijih logora smrti u
Evropi. Ili da Evropski parlament oformi jednu
medjunarodnu komisiju eksperata, na osnovu svoje
Rezolucije od 10. februara 1993. godine. II -
da ova Komisija ustanovi broj zrtava ustaskog
zlocina genocida, po imenu i prezimenu, kako bi
se okoncalo uzasno cenkanje oko broja zrtava jasenovackog
logora smrti, od 20.000 do 700.000, sto je samo
posebi vec zlocin. Saveznicka komisija za ratne
zlocine, koja je radila posle Drugog svetskog
rata, potvrdila je broj od 1.706.000 zrtava rata
u Jugoslaviji. Nakon neuspesnih pregovora sa Nemackom
u pogledu ratne odstete, zbog nedostatka dokumenata,
jugoslovenska Vlada formirala je Drzavnu komisiju
za popis zrtava u periodu od 1941-1945. Dvadeset
godina kasnije, popis je evidentirao 597.000 zrtava
rata na citavoj teritoriji bivse Jugoslavije.
Ova informacija stavljena je pod embargo, sve
dok Muzej zrtava genocida konacno nije uspeo da
skine embargo. Medjutim, analize Muzeja zrtava
genocida su da ovaj popis nije tacan (broj zrtava
samo u opstini Livno pokazao je razliku od 760;
neki ozloglaseni ustaski genpcidni zlocinci evidentirani
su kao "zrtve"; pocinioci zlocina zabelezeni
su kao "zrtve fasistickog terora", ne
praveci razliku izmedju nacistickih nemackih,
fasistickih italijanskih, bugarskih, madjarskih,
albanskih a narocito nacistickih ustaskih zlocinaca).
Revizija popisa sprovedenog 1964, odnosno utvrdjivanje
pravog broja zrtava, po imenu i prezimenu je "generacijski
projekat".
* * *
Ako moja generacija ne uspe to
da uradi, naredna nece biti u stanju. Stoga nam
je za ovo potrebna pomoc i ekspertiza, kao i objektivna
medjunarodna komisija. To je moja misija danas,
ovde u Karnegi zaduzbini za medjunarodni mir.
Danas niko ne zna pravi broj zrtava tokom konflikta
u periodi 1991-1996, pa cak ni u hiljadama. Odvojeni
popis, koji je za Hrvatsku najavio predsednik
Tudjman, a o kome se razmislja i u Saveznoj Republici
Jugoslaviji, trebalo bi da bude zabranjen. Popis
zrtava mora se obaviti za teritoriju bivse Jugoslavije,
pod strogom kontrolom i pokroviteljstvom Ujedinjenih
nacija. III - treba preduzeti mere da se rekonstruise
ustaski logor smrti u Jasenovcu, na osnovu postojecih
temelja i fotografija iz 1945. godine. IV - sistem
ustaskih logora smrti trebalo bi staviti pod medjunarodnu
zastitu, trebalo bi ga staviti na UNESCO listu
"Svetske bastine" ("World Heritage"),
na osnovu presedana nacistickog logora smrti Ausvic
(br. 80). Vlada Savezne Republike Jugoslavije
je, na predlog Muzeja zrtava genocida, uputila
pismo Generalnom direktoru UNESCO (17. aprila
1995), izrazavajuci svoju zelju da se Memorijalni
kompleks u Jasenovcu stavi pod medjunarodnu zastitu
i ukljuci u listu "Svetske bastine",
imajuci u vidu presedana Ausvica. Naglasio sam
vec da Ausvic nije simbol svih koncentracionih
logra, jer jasenovackim logorom smrti nisu upravljali
Nemci, vec ustaski nacisti, na jugoslovenskoj
teritoriji pod nemackom okupacijo.
* * *
Imajuci u vidu to da bi svrstavanje
Memorijalnog centra u Jasenovcu pod medjunarodnu
zastitu (Svetsku bastinu) moglo da izazove delikatne
probleme (probleme u pogledu suvereniteta teritorije;
na primer, koja vlada ima pravo da ovo predlozi),
zatrazio sam da generalni direktor UNESCO, na
osnovu svog licnog autoriteta, sazove konferenciju
u vidu okruglog stola, uz ucesce svih zainteresovanih
strana - Srba, Jevreja, Roma (Cigana), Hrvata
i Muslimana. Uz taj okrugli sto, takodje sam ponudio
i profesionalnu izlozbu "Jasenovac - sistem
ustaskih logora smrti", sa katalogom na engleskom
jeziku, dokumentarni video film, kao i moju brosuru
"Jasenovacki mit".
Direktor UNESCO Centra Svetske
bastine, g. Bernd fon Droste, odgovorio je na
pismo saveznog ministra za inostrane poslove 23.
januara 1996, posle devet meseci: "Iako cenim
zabrinutost izrazenu u pismu gospodina Jovanovica,
i sa duznim postovanjem za pomenuto mesto, mogu
samo da ponovim da je pravo predlaganja bilo kog
grada za upisivanje na listu "Svetske bastine",
iskljuciva privilegija one drzave na cijoj se
teritoriji nalazi objekat o kojem se radi."
To znaci - Hrvatska.
Ali, ako bi to bila istina u ovom
slucaju, onda bi to znacilo da bi Nemacka imala
"iskljucivu privilegiju" za nacisticke
logore smrti koji se nalaze na teritoriji Nemacke...
Tokom ove posete, obecana mi je cvrsta podrska
od strane Memorijalnog muzeja holokausta SAD-a
radi dobijanja medjunarodne zastite za Memorijalni
kompleks ustaskih logora smrti u Jasenovcu.
Muzej zrtava genocida poziva na
dijalog istine: konferencije u vidu okruglog stola
i simpozijuma u Evropskom parlamentu, UNESCO,
na americkim univerzitetima, u institucijama holokausta,
da u njima ucestvuju svi ljudi dobre volje. V
- I najzad, moj licni poziv da se okonca uplitanje
politike u pitanje Jasenovca. Dozvolite mi da
pojasnim ovo.
Tokom moje poslednje posete u
junu 1994, direktor dr Vajberg ne samo da je obecao
pokroviteljstvo Muzeja holokausta SAD-a za izlozbu
o Jasenovcu, vec me je podsticao da organizujem
konferenciju sa okruglim stolom. Poslao je direktora
Novakovskog u Jugoslaviju da razmotri izlozbu.
Predsednik Karnegi zaduzbine za medjunarodni mir,
Morton Abramovic, pozvao me je da ovoj ustanovi
za medjunarodni mirgovorim o Jasenovcu - sta se
dogodilo.. Zatim je "Vasington Tajms"
(g. Borovic) objavio intervju sa mnom, zajedno
sa mapom sistema ustaskih logora smrti u Jasenovcu
(5. jul 1994). Ali, tada je dosao udarac - primio
sam pismo g. Vajnberga od 10. novembra 1994. u
kome kaze "da je Muzej odlucio da nije u
stanju da sponzorise izlozbu."
Kasnije mi je jedan prijatelj
napisao da on razume moja osecanja u pogledu pisma
g. Vajnberga, a da bi trebalo da i ja razumem
njihovu "situaciju i pritisak pod kojim smo
mi..." Posetio sam Jad Vasem 12. juna 1995.
i docekan sa srdacnoscu, ali bez rezultata u pogledu
pokroviteljstva za jasenovacku izlozbu. Bilo mi
je, medjutim, drago da vidim da je ime Jasenovac
ispisano na najsvetijem mestu u Jad Vasemu.
Ime Jasenovac je takodje sada
ispisano i u Holu secanja Memorijalnog muzeja
holokausta Sjedinjenih Americkih Drzava. Pa ipak,
ostaje cinicna cinjenica da smo uspeli da prikazemo
izlozbu o Jasenovcu u Becu, u palati Hofburg,
ali jos ne u Jerusalimu ili Vasingtonu. Otvoreno
mi je receno da svaka izlozba ukjlucuje i politiku,
pa cak i izlozba o sistemu ustaskih logora smrti
- Jasenovac, gde je zajedno sa stotinama hiljada
Srba i Roma, zaklano najmanje 20.000 Jevreja.
Mozda bi trebalo da iznajmimo satru negde izmedju
Muzeja holokausta SAD-a i vasingtonskog spomenika
kako bismo prikazali izlozbu o Jasenovcu?
|
|