Mnogi kada cuju ime Magarac,poistovecuju sa zaostaloscu i primitivizmom naseg kraja.Neznajuci da je to najplemenitija zivotinja naseg kraja, u istoj dozi se izrugivaju njegovom karakteru tvrdoglavosti i upornosti neznaju da je to ogledalo naseg ponasanja i karaktera zitelja vrlicke krajine. Svoju plemenitost je dokazao jos za vreme obnove Jugoslavije,posle 2-sv.rata, glavno prevozno sredstvo namirnica i materijala po krsevitoj Dalmaciji gde ni konj nema manevra za te predele. Mnoge su se generacije skolovale s njegovih ledja,mnoge je skolarce i studente ispracao na autobusku stanicu noseci im prtljag i namirnice,Mada glavne relacije bi im bile pijaca za unovcenje voca i povrca i nosenje vode.Magarac je nosio vuko teglio cak i orao,provlacio se gde nijedno zaprezno vozilo nije moglo, zato je i bio privrzen Dalmaciji. Danas mnogi poslovni ljudi nerado se secaju osnovnih resursa njihovih skolovanja,nerado pricaju o tim vremenima kada je Magarac bio osovina domacinstva sve dok ih nisu zamenile savremene masine. Ta plemnita zivotinja potisnuta je iz krajisnik domacinstava od strane traktora motokultivatora…………. Magarac je jednostavno isceznuo iz Dalmacije a da se nismo ni osvrnuli.Jos se negde moze videti kako polako kaska za stadom ovaca i cobanom noseci mu namirnice putem velikih pasnjaka na Dinari. Mada je i to retkost jer cobana je sve manje i manje,zanat koji izumire zajedno sa Magarcom.Ostaje samo secanje na jedno proslo vreme kada je borba za zivot bio mnogo suroviji od danas i da uz put nase evolucije zaboravismo na neko nase proslo vreme.