Obilje i raskos vode, vjerojatno je prvo sto ljudi pomisle kad se prvi put susretnu sa plitvickim slapovima. Plitvicka Jezera su jedinstven prirodni objekt sa specificnom pojavom krske hidrografije koji uz bogatu floru i faunu predstavlja neprocjenjivu naucnu vrijednost. Velika raznovrsnost i razlicitost prirodnih oblika dovele su do toga da je Nacionalni park Plitvicka Jezera upisan u UNESCO-ov "Popis svjetske bastine" 1979. godine. Plitvicka Jezera smjestena su na granici dvaju klimatskih podrucja: maritimnog i kontinentalnog gdje se sukobljuju naizmjenicni prodori vlaznog maritimnog zraka i kontinetalnih zracnih struja. Godisnja kolicina oborina iznosi 1487 milimetara a srednja godisnja temperatura zraka 8,7 °C. Godisnja doba ovdje se ocituju u izrazitim oblicima. Najatraktivniji dio nacionalnog parka prostire se u 8km dugom podrucju jezera i slapova, gdje se nalaze najbolje uredjene turisticke staze. Kilometarska mreza drvenih mostica i staza omogucuje bliski kontakt sa slapovima i jezerima. Da bi se obisao najuzi pojas nacionalnog parka potrebno je vise dana, stoga su u parku razradjene razne varijante obilaska, obzirom na vrijeme koje turistima stoji na raspolaganju.Na samom pocetku mozda je zgodno spomenuti kako su izgradjeni jedinstveni drveni mostici. Iako su Plitvicka Jezera nacionalnim parkom proglasena jos, 8. 04 1949. godine, do 1958. godine prihodi su ostvarivani sjecom sume a zbog neprohodnosti podrucja je bilo malo posjetitelja.
Ing. Josip Movcan, tadasnji predsjednik uprave parka dosao je na ideju da sustavom drvenih mostica omoguci posjet vecem broju posjetitelja, a time i vece prihode. U slijedecih pet godina prihodi su se upeterostrucili. Vodeci racuna i o ekologiji kasnije su nabavljeni camci na elektricni pogon i vlakici za prihvat posjetitelja. Do tada se akademik prof.dr. Ivo Pevalek protivio masovnijem javnom posjecivanju parka tvrdeci da ce turisti "na potplatima s Plitvickih Jezera odnijeti ono najvrijednije - sedrene barijere". Ing. Movcan predlozio je akademiku Pevaleku izgradnju 300m mostica povrh sedrenih barijera, kao pilot projekt. Akademik je to prihvatio i na kraju se slozio sa mosticima i drvenim stazama kao trajnim rjesenjem. U to doba je iz Zavoda za zastitu prirode stigao nalog da "Movcan odmah mora srusiti svoje tobogane". Kako vidimo uprava parka se oglusila na taj nalogļ, a Zavod se nije usudio pribjeci nasilnom rusenju.Ovakvim i slicnim zahvatima Plitvicka Jezera su napravila odmak ka liberalnijem, tzv. americkom tipu nacionalnog parka gdje spadaju podrucja koja su postedjena vecih gospodarskih zahvata, a sluze za odmor i uzivanje u prirodi uz odgojnu funkciju.